Čuvaj vjeru i ne gubi vrijeme! - na Konferenciji 20.11.2011. u Zagrebu

Zadaća je svakoga vjernika da se bori kako bi ostao u pravoj vjeri – da bude pravovjeran. To može izgledati prezahtjevno, ali imamo sva potrebna sredstva. Imamo Katekizam Katoličke Crkve i Sveto pismo, koji su svima dostupni. Tu je sadržana naša vjera. Sve što odstupa od toga i izlazi iz okvira vjere, pada u krivovjerje ili u nešto što više nema veze s vjerom.

Važno je da sami razlučujemo.
Ne treba se oslanjati samo na krilatice.
Duh Sveti vodi Crkvu, ali traži i da mi razlučujemo duhove.
Ono što nije u skladu s Objavom ne dolazi od Duha Svetoga, nego dolazi ili od čovjeka (tj. ljudske slabosti) ili od Zloga.

Ne smijemo zloupotrebljavati ime Duha Svetoga da bismo podvaljivali hereze i krivovjerja – rušeći Crkvu „u ime Duha Svetoga“.

Zadaća je vjernika da bude sposoban to prepoznati.

I naše bake su imale ono što Crkva zove sensus fidei – osjećaj vjere. One su znale prepoznati kad netko govori u skladu s Objavom, a kad odstupa od nje.

Čak i ljudi koji su, naizgled, daleko od vjere – često znaju prepoznati kada netko govori s vjerom, a kada bez nje.
Ponekad svi možemo osjetiti je li neka riječ prazna ili dolazi iz srca, iz vjere.
To je pomoć koju svaki vjernik ima – osjetiti ima li vjere u onome koji govori, i koristiti razum da razluči je li ono što čuje u skladu s pologom vjere.

Osim toga, imamo i naučitelje Crkve, svece koji su proglašeni učiteljima vjere.
Oni su od Boga primili dar da mogu drugima prenositi zdrav nauk.

Ne trebamo gubiti vrijeme na moderne filozofe koji su zašli u hereze – ne moramo analizirati gdje su točno pogriješili.
Ako proučavamo klasike i ono što su pisali sveci, imamo sigurnu i zdravu duhovnu hranu.

Koristimo ono što je sigurno.
što je pouzdano: svece i crkvene oce. Jedan život ne bi bio dovoljan da sve to proučimo!

Zato, nemojmo gubiti vrijeme na duhovnu pornografiju.