Primanje pričesti u prvim stoljećima - Biskup Athanasius Schneider

Povijest prakse – i rast u poštovanju
❤️ U prvim stoljećima kršćanstva, pričest na ruku doista je postojala, ali je bila bitno drugačija od današnje prakse.

❤️ Sveti Sakrament se polagao na desni dlan, a vjernik bi se duboko naklonio, nije ga dirao prstima, i izravno s jezika ga primio. Nije bilo dopušteno uzimati pričest rukama kao danas.

❤️ Ta praksa bila je gesta klanjanja – naklon glave, ponizno primanje na dlan, i odmah uzimanje s jezikom kako nijedan fragment ne bi pao.

❤️ Sveti Ćiril Jeruzalemski svjedoči o toj praksi u svojim katehezama, naglašavajući poniznost i pažnju prema Presvetom Sakramentu.

❤️ Žene su morale pokrivati dlan bijelom maramom zvanom dominicale, kao dodatni znak poštovanja. Nakon primanja, marama se koristila kako bi se provjerilo je li možda ostao neki sveti fragment.

❤️ I unatoč tolikoj pažnji, ipak su se mogli izgubiti dijelovi hostije – stoga je i na Istoku i na Zapadu s vremenom razvijena praksa pričesti izravno na jezik, kao sigurniji i svetiji način.

❤️ To nije bio nagli prijelaz, nego prirodni, duhovni rast Crkve – proces produbljenja poštovanja prema Euharistiji.

❤️ Ta promjena bila je izraz veće vjere i dublje svijesti da se ne radi o običnom kruhu, nego o živom Bogu.