EZIO BOSSO

KO BI REKAO DA JE OVO IPAK JEDNA OPTIMISTIČKA PRIČA O ŽIVOTU I MUZICI...

Na moju žalost nisam znao za maestra Ecija Bosa. Onda sam čuo da je muzički svijet u žalosti za jednim velikim umjetnikom koji je umro u 48-oj godini života nakon degenerativne neurološke bolesti i kancera.

Nisam muzičar, nemam formalnog muzičkog obrazovanja ali volim muziku na eklektički, laički način uživajući u žanrovski raštrkanim komadima. Duboko, doživljavajuči ih na moj lični način, uvijek uz bogatstvo spontanaih slika i osjećanja koja muzika u meni spontano kreira. Volim Betovenove simfonije i koncerte za klavir i orkestar. Doživljavam ih kao filozofiju iskazanu muzikom. Na moje iznenađenje, maestro Bosso kazuje da je Betoven za svoju muziku govorio da je veća od filozofije! Znači, iako laik, doživio sam poruku koju je kompozitor poslao. To je samo još jedna potvrda onoga što stvarni poznavaoci života, kao filozofi ali i vrhunski psihoterapeuti znaju: u životu se ništa ne uči nego se vremenom samo otkriva ono što u nama već postoji.

Onda sam otkrio trosatnu emisiju na italijanskoj javnoj televiziji RAI u kojoj maestro Bosso, kao dirigent, sa gostima i orkestrom govori, rekonstruiše i demonstrira Betovenove Petu i Sedmu! Kakav doživljaj! Sedma je moja omiljena i slušao sam je do sada bezbroj puta u životu, uvijek kada sam htio uronuti i smisao života koji se ne iskazuje niti tumači jer je to nemoguće, već zato što je neopisiva duhovna hrana i lijek. Za spiritualni i fizički zdrav život. Što sam otrkio o mojoj omiljenoj Betovenovoj simfoniji nakon toliko vrhunskih interpretacija najčuvenijih svjetskih imena dirigenata i orkstra? Nikada je nisam do sada čuo tako lijepom kao što ju mi je donio maestro Bosso!

TV Emisija, čiji link dajem niže, traži znanje italijanskog jezika da bi ste mogli imati tako dubok i potpun doživljaj jer je više jedinstvena nego rijetka prilika kada televizija postaje umjetnost. Mogu samo sa žaljenjem konstatovati da kod nas nema televizije koja bi htjela kupiti autorska prava od RAI za jedan takav jedinstven događaj a posebno televizijski događaj kada ona izuzetno, kako već rekoh, postaje umjetnost. To bi podrazumjevalo i adekvatno vrhunski prevod da se ne upropasti ta televizijska kreativnost i doživljaj koji je kreirao Ezio Bosso!

Neki poznavaoci i kritičari muzike i televizije napisali su ovo kao pripremu gledaoca za ono čime je RAI želio dati omaž preminulom maestru:

Početna ideja vrlo je jednostavna i u isto vrijeme radikalna: prije svega poštujte televizijski tempo, ali nemojte dopustiti da vas Ludwig van Beethoven pokori, čija se peta i sedma simfonija izvode u svim stavovima s orkestrom Filharmonije Europe; i zatim, pričati muziku kroz metafore života i pričati život kroz muziku, metaforu par excellence, u kontinuiranom, horizontalnom i demokratskom dijalogu, gdje su svi protagonisti: dirigent, njegov orkestar, publika u sali i kod kuće , brojni poznati gosti koji dolaze iz različitih stvarnosti, koji stvaraju još dublju vezu između odlične muzike telvizijskog prime timea. Konačno, i sam Bosso koji se podčinjava diskusiji bez zaštitne mreže ispod, imajući kao jedinu zaštitu za sebe kao zaštitno platno Betovenski muzički spis i stimulanse koje mu daje, prvi put susrećući se na pozornici s gostima koji su mu neuobičajeni, ali koji su s entuzijazmom i osjećajem odgovorili na pitanje kakva bi istorija za njih bila muzika.

D. J.

https://www.raiplay.it/video/2019/06/La-Quinta-e-la-Settima-di-Beethoven---Che-storia-e-la-musica---Ezio-Bosso---09062019-e2413897-d56c-4d80-98ba-4305b60de3ac.html