Dubrovačka rožata by Zeljko Serdar

Prvi zapisi o poznatom jelu naše gastronomije, seže iz vremena Mletaka, a 1300. godine zabilježeno je pod imenom „fratrov puding“. Mlečani su odavno otišli, a rozata je ostala s jednom fantastičnom nadgradnjom iz francuske kuhinje. Riječ je o karameliziranoj košuljici u kojoj se rozata banjamari ( fran. Bain – Marie ) kuha i glavnom sastojku koji se koristi u pripremi po kojem je dobila ime. To je liker od ruže, ili kako Dubrovčani koji ga već stoljećima pripravljaju nazivaju - rosalin. Razvoj kulinarstva, a posebno krema, u to su vrijeme zapravo bila otkrića koja su stvarala široku lepezu slatkih jela koja danas promoviraju svjetske kuhinje. Pa tako talijani imaju creme caramel, francuzi creme brulee, španjolci flan, a mi rožatu. Osim jednostavne pripreme i fantastičnog okusa, sastav namirnica je iznimno skroman, pa je i to jedan od razloga njezinog opstanka na ovim prostorima. No, s dalmatinskim čakavskim narječjem, koje se znatno razlikuje od govora dubrovčana, rozata prelazi u rožatu - izgovor koji se najčešće koristi. To je važno istaknuti jer pravi izraz za dubrovačku slasticu pripremljenu po izvornom receptu s ružinim likerom rosalinom predložen je za uvrštenje na UNESCO- ov popis zaštićene nematerijalne baštine.

Although it is often asked whether this is an authentic Dalmatian dish or if it appeared partially inspired by the popular French dessert crème brûlée or the Spanish crema Catalana, nobody can ignore the dessert rožata, which has managed to survive historical turmoil since the Middle Ages to this very day, not only in Dalmatia but also throughout the rest of Croatia.